Može li se putovati natrag kroz vrijeme? Može li se vrijeme vratiti, a prošlost ponovno proživjeti? Da bi odgovorili na to pitanje, moramo postaviti sljedeće: što vrijeme zapravo jest? Ako poslušamo što službena znanost kaže – vrijeme je linearno. U prijevodu – postoji prošlost, sadašnjost i budućnost. I njegova putanja je uvijek ista, prema naprijed. Nema povratka unatrag. Ako poslušamo što poneka alternativna stajališta govore – vrijeme nije linearno. Vrijeme je iluzija, a jedino što je stvarno je sadašnji trenutak.
Autor ovog teksta više naginje ovoj drugoj teoriji, ali u ovom tekstu nećemo ulaziti u dublje filozofiranje o vremenu, smislu života i svemira.
Vremeplov uspomena
Malo ćemo se zaigrati i pokušati objasniti da je putovanje natrag kroz vrijeme moguće, i da je upravo fotografija glavno pogonsko gorivo našeg vremeplova. Unutarnjeg vremeplova, kojeg svi imamo. A taj vremeplov su naše uspomene. Koliko ste puta vidjeli neku fotografiju i doslovno se vratili na mjesto i u trenutak u kojem je snimljena? Osjetili mirise, čuli zvukove, osjetili baš ono što ste osjećali dok ste se nalazili u tom trenutku. To je moć i snaga fotografije, i to su uspomene – to je taj unutarnji vremeplov i dokaz da se kroz vrijeme može putovati. Naravno, ne doslovno, ne fizički se vratiti u prošlost i ponovno je proživjeti. Vratiti se mislima i osjećajima, i u svojem umu ponovno osjetiti i proživjeti svoje najljepše uspomene. Prošlost nije zauvijek izgubljena, ona je tu, pohranjena u vašim sjećanjima i uvijek je možete posjetiti i prepustiti se nostalgiji i uspomenama.
Snaga fotografije
Zašto je fotografija tu jako bitna? Zato što je vizualni podražaj najsnažniji. Jeste li ikad uopće zaista razmislili o tome koliko je fotografija zapravo genijalna, i jedan od najvećih čovjekovih izuma? Ta mogućnost da uhvatimo trenutak, da ga zauvijek zarobimo i sačuvamo. Kad fotografija ne bi postojala, i dalje bismo imali uspomene na prošle događaje i trenutke. Ali te uspomene s vremenom bi blijedile, i bile sve slabije, gubili bi se detalji i na kraju bi ostala samo spoznaja o tome da se nešto dogodilo, da ste jednom davno nešto zaista doživjeli. Ali kad imamo fotografiju, e onda je to druga priča, jer fotografija u kombinaciji sa našim svemogućim umom čini čuda. Sam pogled na fotografiju izazvat će pravi vatromet neurona, i duboko iz našeg uma izvući mirise, zvukove, osjećaje. Naš um ponovno će rekreirati taj događaj, taj trenutak i mi ćemo ga u našem umu ponovno proživjeti. Pa nije li to putovanje kroz vrijeme?
Može se putovati kroz vrijeme!
Upravo zato, fotografija nije samo zamrznuti trenutak u vremenu, uhvaćeni djelić prošlosti. Fotografija je puno više, ona je nešto što nas nosi kroz vrijeme. Ona je pogonsko gorivo našeg vremeplova. Fotografija ima tu nevjerojatnu moć da zauvijek uhvati i sačuva jedan mali djelić beskonačnosti vremena. A taj mali djelić vremena može biti jedna od vaših najljepših uspomena, i sačuvati tu uspomenu zaista je neprocjenjivo. I zato, kad drugi put čujete da je vrijeme linearno, i da se kroz vrijeme ne može putovati, znajte da je to laž. Vrijeme ne postoji. Naš um, on je vrijeme. I on je svemoguć.
